Pisanje kao lijek

E sad, dok sam pisao ovaj tekst - nastavih čitati knjigu Analiza snova u kojoj piše:

Čitanje naglas, kada sam sam, godi mi. Slušam svoj glas i kao da postoji onaj koji čita i onaj koji sluša istovremeno.. Postoji i onaj treći koji, kada čitač stane, promisli što je slušač čuo. Igra se nastavlja, čitačev glas ponovno ispunjava prostor. Slušač sluša. Mislilac u pauzama čitanja osluškuje ono nešto između redaka, tišinu možda? Ako je...

Danas tijekom Zoom terapijskog razgovora u pomoć mi je stigao moj kolega Lavić josipdolski. Dinamika razgovora je, a da Lavić i nije bio toga svjestan, krenula u sasvim drugom smijeru na zadovoljstvo klijenta.To što sam u nastavku razgovora saznao jest da njegova obitelj ima jednu kućnu i jednu slobodnu mačku koja je uglavnom vani no tu i tamo...

Jesen je divno vrijeme za crtati prirodu i njene stanovnike.. Crtala sam ovih dana srne, jer sam neki dan imala neobično iskustvo. Bio je to čisti dokaz butterfly effecta, odnosno toga koliko mi utječemo svjesno i nesvjesno na svijet, htjeli mi to ili ne.

Šutnja poput posta čisti od kaosa,

Volio bih da je i naš um ovako jasan poput sunca što naslućuje svoj dolazak.

Nedavno, tijekom razgovora s jednom prijateljicom koja je sanjala svoju garažu krenuo razgovor o tome što bi mogla značiti garaža u njezinom snu. Ali kako to biva simbol u nečijem snu može svojim značenjem dotaći ne samo individualno nego i kolektivno značenje. U najmanju ruku ja sam dotaknut našim razgovorom. Garaža je mjesto gdje možemo zaštititi...

Neko novo vrijeme. Nešto se dogodilo među nama, u svima nama. Osjetim to dok razgovaram sa prijateljima ili tijekom terapijskih susreta. Postoji strah, od sutrašnjice. Priča se o novom normalnom. Ali, što bi to bilo novo normalno? Što uopće znači normalno. Eto o tome ću jutros razmišljati. Normalno? Primjećujem u toj riječi jednu drugu riječ -...

Zanimljivo je u kontekstu neke duhovne prakse da - radio ju ili ne radio čovjek se opet ne mijenja, vidim po sebi, pa se zapitam da li je promjena uopće moguća i da li su sve te prakse na neki način besmislene?

Kada sam u djetinjstvu bio zbunjen čitao sam romane Laso ili Alan forda. I dalje sam bio zbunjen ali me nije smetalo. Pomalo mi nedostaje jedan predmet iz prva četiri razreda osnovne škole. Zvao se priroda i društvo. Sve je tu nekako bilo jednostavnije. Lava je šišao miš, a Ivo i Ana imali malog psa Šarka u čitanci Sunce na...

To staro dosadno pitanje tko sam ja jučer se pojavilo u jednom terapijskom razgovoru i tako smo pričali o tome kako smo se eto našli u ovom vremenu i prostoru u nekom mjestu i državi s nekom imovinom i tijelom itd. A mogli se pojaviti bilo gdje i kada i sa bilo kojom pripadnošću ili spolom. Sve to nabrojano pomalo...

Ponekad je jedino važno sačuvati mir. Barem izvanjski. Pa i ako unutra kuha. Mirno sjediti. I ne zaboraviti disati. Udah... izdah...udah... izdah. Tu negdje između sam ja. Tu negdje je dom. Tu mi ne treba mnogo.