Biti mir

Iza virusa primjećujem preplavljujući strah. Obilje straha između tekstova i izjava. U redu je slijediti upute, u redu je da pazimo jedni na druge, ali mislim da je važno osim praćenja situacije u okruženju pratiti i vlatito stanje svijesti. To nije lako jer postoji i nešto što se zove "psihologija mase", a globalni protok informacija stvara plimni val zajedničke usmjerenosti i svojevrsne hipnotiziranosti, iščekivanja katastrofe. U vremenima narušene potrebe za sigurnošću masa izložena emitiranju sličnih informacija postaje podložna manipulaciji. Vjerujem da mnogi stručnjaci sada ulažu iznimne napore i hvala im. Vjerujem da mnogi oboljeli pate i žao mi je da je tako. Smatram da olako konstruiranje "teorija svega" u ovim vremenima ljubuje s neempatijom. Ipak - pitam se i istražujem kako njegovati unutarnji mir i jasno razlučiti opreznost i solidarnost od straha koji nas može zadesiti i povesti u smjeru poslušnosti - podložnosti snagama koje u ovakvim okolnostima, možda, vide prigodu za uspostavu sustava koji vlada nad većinom kako bi manjina zadovoljila pohlepu za moći i imanjem preko svake mjere. Povijest je učiteljica. Problem je - sve je još nejasno, a takva situacija budi nesigurnost i sklonost projekcijama i viđenjima izlaza u rješenjima koja nisu rješenja. Smatram da je bolje mirno čekati na rješenje, biti pažljiv, solidaran i čekati. I ako je moguće što više šetati prirodom udaljeno od buke. Unutarnje buke.