Biti osoba i biti s drugima

Ne mogu voljeti drugog ako ne volim sebe. Ne mogu zavoljeti sebe ako ne poznajem sebe. Ljubav i istina idu ruku pod ruku, u meni samom, u mojoj svjesnosti i načinu izražavanja. Mogu biti blizak s drugima ako nisam otuđen od sebe. Biti osoba znači upravo to, to jest ne biti netko drugi ili nešto drugo, puki objekt samo da bih bio s drugima. Znači prihvatiti odgovornost za to što doista jesam, istražiti i izraziti sebe. 

Ako previše želim biti s drugima moja pažnja i nastojanje bit će nedovoljno usmjerena na istraživanje sebe i načina izražavanja sebe, već na "čitanje" drugih, to jest na tumačenje što drugi očekuju od mene da bi me prihvatili i poštovali. Ali što vrijedi ako na takav način zadobijem cijeli svijet, a sebe izgubim. Što vrijedi ako sam živim neiskreno, ako se lažno predstavljam. Tada više ne živim ja, nego drugi žive kroz mene.

Jednako možemo reći: bivati znači biti u odnosu. Istinski odnos je lijek jer nas vraća nama samima. Istinski odnos potrebuje nadahnuće ljubavi kako bi spoznali drugu osobu u njezinoj jedinstvenosti i neponovljivosti. Također, svojstvo je istinskog odnosa u uzajamnom otkrivanju i usmjerenosti na drugoga. Čovjek uviđa što znači biti ljudsko biće kroz život za druge i s drugima i kroz ulaženje u zajedništvo i dijalog s drugima. Da bi bio autenčan potreban mu je drugi čovjek koji će ga slušati i prihvatiti ga takvog kakav jest da bi krenuo k onome što može postati. Osoba živi i raste kroz odnos i obratno, osobni rast neprestano unapređuje odnos.