Čekajući da močvarno polje postane more

Veliko polje ispred polegnutog stabla. Netko se s motornom pilom igrao i oblikovao njegov donji dio. Srušeno ležeće stablo ispred natopljenog polja. Dok šetam moje se misli miješaju s mislima mojih prijatelja što na terapijskim susretima dijele svoje misli sa mnom. Tako je netko neki dan spomenuo riječ "otploviti" i ta me je riječ posjetila dok gledam ovo stablo koje bi otplovilo samo kad bi bilo više vode u Odranskom polju. Moglo bi se i sjesti na ovu mini stolicu  urezanu na početak plovila. Otploviti u nepoznato. To je možda ponekad jedini način da između mnoštva glasova osluhnemo sebe. Sve ove definicije velebne ljudskosti što vrve novinskim člancima kada ode ova il' ona legenda nekako zbunjuju. Pa vidim Nou što sjedi na izrezbarenoj klupici polegnutog stabla čekajući da Odransko polje postane more. Zaplovio bi s nadom u neko jasnije sutra.  Jer obilje vijesti zbunjuje pa mi šapuće - sjedni na ovo stablo i čekaj! Imam ja iskustva, vjeruj mi! Ovo će polje uskoro postati more, a ovo osušeno stablo tvoj brod. Jasne daljine čekaju.