Gospođa S.

Još jedna injekcija optimizma i mudrosti gospođe S. koja ovih dana uglavnom provodi u vrtu pljeveći travu. Ima je puno jer su kiše bile obilne. I mlade kozice rastu i to joj je velika ljubav, kaže. Jutros su joj koze dale 6 litara mlijeka od kojeg pravi sir. Sada je suprug s njima u šetnji obližnjom šumom, one ga prate kao djeca. Svima bi savjetovala da je važno kretati se i što manje biti uz televiziju. Kada je došla na ovo imanje koje održavaju ona i suprug nije pomišljala da će ovdje ostati preko dvadeset i pet godina. Kuća u kojoj žive katnica je pa se dnevno više puta penju u stan stepenicama tako da sa svojih 86, a njezin suprug devedeset i jednom godinom pređu puno i stepenica i koraka održavajući kuću i okućnicu površine oko pola hektara. Jedino brine što se on ponekad kao da je mladić voli sjuriti nizbrdo s biciklom, mogao bi pasti.
Uživa u cvijeću, ima puno perunika raznih boja i jorgovana. Upravo joj je jedna ruža propupala. 
Zadivljujuće ju je slušati, kako uspijeva? Moram se prisiljavati kaže ona, važno je od jutra rano krenuti, obići koze, zatim nakon kave nastaviti i nikako ne lijegati previše jer krevet lako preuzme što je naučila na iskustvu svoje sestre. Premda je bila mlađa od nje prepustila se lijenosti, a onda nakon nekog vremena sve manje mogla hodati. Imali bi ona i suprug kad bi htjeli mogućnost biti smješteni u obližnji dom za starije osobe, novčano bi si to mogli priuštiti, ali ovu ljepotu rada i boravka u prirodi ne žele ostaviti dok god se mogu kretati. Bilo je puno teških i traumatičnih iskustava, bilo je teško ostaviti svoju kuću u Bosni, ali to je iza nas, kaže, što je bilo bilo je, treba misliti o svakom danu i punim srcem krenuti u dnevne poslove, boriti se i uživati koliko se može i dok srce služi.