Jutarnja igra

Čitanje naglas, kada sam sam, godi mi. Slušam svoj glas i kao da postoji onaj koji čita i onaj koji sluša istovremeno.. Postoji i onaj treći koji, kada čitač stane, promisli što je slušač čuo. Igra se nastavlja, čitačev glas ponovno ispunjava prostor. Slušač sluša. Mislilac u pauzama čitanja osluškuje ono nešto između redaka, tišinu možda? Ako je pisac dobar. No u ovoj knjizi nema pisca, radi se o seminaru koji je sa polaznicima iz različitih dijelova svijeta C.G.Jung vodio 1930. godine. Tako je ova knjiga vremeplov što me prenosi u skupinu koja razgovara o simbolima u snovima jednog Jungovog pacijenta, koji je na to pristao. U ovoj mojoj jutarnjoj igri sve nas je više. Ovo postaje i putovanje i društveni događaj. Jutro je, mačak drijema na krevetu, on ne putuje sa mnom, on prede, dobro mu je. On me vraća u sadašnjost. Igru koju s vama dijelim završit ću citatom iz knjige:

Ljudi čija je psihološka ravnoteža poremećena često su fanatici zdravlja.