Kad svijet zadrhti

Kad svijet zadrhti pod težinom vijesti,

kad ljudi govore tišim glasom,
a srce se stisne kao da predosjeća nešto
vrijeme je da se ne traži odgovor,
već tišina.

Tad se ne ide naprijed,
već dublje.

Jer ne treba nam smjer,
nego oslonac.

Ne snaga,
nego prisutnost.

Postoji mjesto u nama koje nije u ratu,
koje ne zna za strah,
koje ne traži sigurnost jer već jest —
smireno poput korijena drveća u oluji.

Ako se zaustaviš, možda ga čuješ.
To mjesto govori bez riječi.
Podsjeća te da si živ.
I da je to dovoljno.

Strah je stari gost. On dolazi da nas prizemlji.
Da nas ponekad i probudi.

Možda je vrijeme da sjednemo. U tišini. 

Da udahnemo.

Ovaj nježni bunt protiv zaborava sebe možda ništa neće promijeniti u vijestima svijeta, ali hoće u vlastitoj nutrini. I tu promjenu osjetit će dijete, prijatelj, zajednica.

Jer mir jedne osobe svjetli.