U radu težim jednostavnosti
Život je dovoljan. Poput vode niti život ne treba dodatke. Ne moramo piti ništa drugo jer je voda dovoljna za obnavljanje tijela. Dovoljno je osjećati život, čisti život i duša se obnavlja. Dok pijemo vodu u nama se ponovno obnavlja njen čisti okus. To može biti dobra vježba buđenja čistog življenja jer smo skloni popustiti uvjerenjima, pa i sami ih stvarati, da je životu potrebno mnoštvo dodataka da bi bio život. Kada se vratimo jednostavnosti, polako se u nama obnavlja čisti okus življenja. Tko tako živi, postaje prorok koji u čaši čiste vode vidi dragocjenost i osjeća zahvalnost.
Život donosi svoje. Premda se nastojimo osigurati za buduće dane ne možemo imati uvid u budućnost do mjere izvjesnosti. Izvjesna je jedino sadašnjost. Budućnost možemo samo naslućivati, a utjecati na nju samo odgovornim pristupanjem u sadašnjosti. Zato je dobro pustiti da život donese svoje, biti osjetljiv i prilagoditi se. Ovo ne isključuje naporan rad već podrazumjeva mudrost prosuđivanja što je bitno.
Život se teži ostvariti u nama. Ponekad se događanja odvijaju tako da je dovoljno jednostavno podići ruke i prepustiti se struji koja u nas donosi jasnoću i blagostanje. Ponekad život potiče inicijativu i tada je važno djelovati. Mudrost je prepoznati kada je vrijeme za mirovanje, a kada za djelovanje. Da bi saznali što život traži od nas sada, važno je naučiti slušati i čekati. Postoji vrijeme počivanja, sijanja, rasta i ubiranja plodova. Svaka etapa je važna i treba joj pristupiti s mnogo pažnje. Biti pažljiv i osjetljiv na promjene znači živjeti plodonosno.
Postavljati si velike ciljeve podrazumijeva da znamo što nam treba. Ali mi ne znamo što nam treba sutra i kad odustanemo od svojh velikih ciljeva, život nam u svakom trenutku donosi ono potrebno, bilo sposobnost ili ideju, novac ili osobu s kojom ćemo hodati dio puta. Valja prihvatiti činjenicu da je osobni put put u nepoznato. Treba hrabrosti i povjerenja da bi stigli tamo gdje treba, a kada stignemo, spoznajemo da smo već oduvijek tamo, samo nismo znali. I premda će neki možda reći da nije tako jer Bog je njihov put i oni znaju kamo idu, smatram da se u svima nama Bog ostvaruje na jedinstven i neponovljiv način. U suprotnom ne bi od nas tražio vjeru, jer bi uvijek znali što nam je činiti i Bog nam ne bi trebao.
Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svojoj punini.