Nula

Jutros meditiram o nuli. Sklon sam ju zaboraviti. Ali to nije samo moj problem. Nula nije samo moje ishodište i ušće. Ekonomija naša npr. zar se ne vrtimo oko te teme? Što ako npr. nestane plina struje, nafte... Ok vraćamo se u vrijeme agrarne revolucije. Navodnjavanje, jednolična hrana - kuhano žito npr. Važno je, čini mi se uvijek iznova moći krenuti ispočetka, od nule. Bogatstvo je u tome da to mogu, siromaštvo je u strahu od gubitka. Ta lukava korporacijska logika prostire se našim medijima, većina joj se priklanja i njome nadahnuta strahuje. Strah od smrti, neizbježive. U pomirenju sa činjenicom smrti je mir. Premda - volim živjeti, ali... Kako? To je pitanje. A na to pitanje ne može odgovoriti premijer, ministar itd. Mogu meditirati i čekati jasan uvid. Ili umrijeti čekajući. Bolje to nego oslanjati se na besmislene izjave onih koji se predstavljaju kao znalci, moćnici. Zašto im vjerovati? Nemoćni su. Zbunjeni! Premda - ne žele to priznati. Kada bi samo bili moralni. Kada bi samo odluke i zaključke i donosili temeljem brige za zajednicu. Ovako - ostaje sebeljublje i grozničavo uhljebljavanje u onome što se javno zove demokracija. Kralj je naprosto - gol! Ostajemo sami i smrtni. Čemu bježati od te istine!?