Riječ rođena iz šutnje

Važno je naučiti biti sam! Za to ne postoji recept, ali postoji razlog. Recept ne postoji jer svatko uči biti sam na svoj način kad shvati da je to važno. Kad naučimo biti sami, umijemo biti i s drugima. Umjetnik samoće ujedno je umjetnik zajedništva jer od drugih ne očekuje ništa osim da budu to što jesu. Iskustvo samoće u početku nije ugodno, može biti prožeto dosadom i osjećajem napuštenosti. Ali kad samoća sazre, njezin plod postaje sladak i životvoran. Istinsko zajedništvo tada se može događati bez napora. Život postaje lijep i slobodan kad nismo ovisni jedni o drugima, kada možemo biti sami, a možemo se i susretati. To možemo naučiti promatranjem vlastitog disanja. Kao što udisanje prirodno slijedi nakon izdisanja, tako i zajedništvo prirodno slijedi nakon iskustva samoće. Ako zaboravim izdahnuti, disanje se prekida, ali tijelo mi to neće dopustiti. Ako ne njegujem iskustvo samoće, moja društvenost postat će neprirodna, opsesivna. 2 Važno je naučiti šutjeti. Govor je dar, njime možemo poručiti jedni drugima o tome tko smo. Ali kad zaboravimo tko smo, govor gubi smisao, postane isprazan. Tvoj je život poruka ako prije govora naučiš šutjeti. Šutnja može pomoći da život postane objava. Tada izgovorena riječ dopunjuje iskustvo objave. Riječ rođena iz šutnje rasvjetljuje odnose, iscjeljuje onoga koji sluša. Riječ rođena iz šutnje ne nagovara, već plijeni i vraća nas kući. Riječ rođena iz šutnje ne mora uvijek biti izrečena, pa ipak budi dobrotu, naklonost i susret. Riječ se može roditi iz šutnje u samoći ili iz šutnje dok pozorno slušamo sugovornika.