Svjetioničar

Ponekad je jedino važno sačuvati mir. Barem izvanjski. Pa i ako unutra kuha. Mirno sjediti. I ne zaboraviti disati. Udah... izdah...udah... izdah. Tu negdje između sam ja. Tu negdje je dom. Tu mi ne treba mnogo. 

A to neko širenje, osvajanje i umnožavanje nepotrebnih potreba nije dom. Proizvod je to onih koji žele više, sve više pa onda uvjeravaju one koji imaju manje da i oni trebaju sve više kako bi kupovali od njih da bi ovi imali još više. I tako u nedogled. Gospodar i rob. Neki to zovu razvoj. Ja ne.

Od buke ne čujem sebe. Previše informacija. Gdje je taj otok? Gdje je svjetionik? U meni je, ali treba stati, sačuvati mir. Barem izvanjski. Upaliti lampu na svjetioniku. Taj otok u meni treba svjetioničara. Mene!