Vrijednosti

Jutros sam dan prije putovanja, pomislio da sam izgubio novčanik.

Unutra – sve: osobna, vozačka, kartice…

Kao da mi se na tren sve rasulo.

Sjetio sam se i snova – u kojima lutam gradovima bez putovnice,

ili tražim ključ koji sam negdje zametnuo.

Sjetio sam se i jednog drugog jutra kad mi se učinilo da sam izgubio ključ auta,

i kako sam tada – gotovo automatski – počeo moliti.

Što je zaista vrijedno?

Što ako se Život, ili Bog, baš tada želi oglasiti?

Ne da mi uzme, nego da me usmjeri.

Da mi kaže:

Pogledaj.

Vrijednosti nisu stvari.

Ključ koji tražiš nije uvijek metalni.

Ponekad je ključ – zahvalnost, a novčanik – strpljivost.

Možda je najveća imovina - moći u miru ostati bez svega.

I ne osvrćući se.