Kad sam kao dječak pisao pjesme pazio sam da se stihovi rimuju. U šestom mi je razredu jedna izašla u školskim novinama. Jedne veljače - pjesma o mačku. A u ožujku je pao duboki snijeg. Mačak je nestao, a ja prestao pisati neko vrijeme. Pišući sonete pri kraju studija istraživao sam zakutke svoje duše, bio sam u staroj bakinoj kućici...
Dunav je jučer nabujao. Dok je komad drveta odlomljen od stabla, nošen moćnom strujom, plovio pokraj obale jedna školjka ušuškana u ležaju od lišća privukla je Leu. Iz njezine tišine potekle su riječi:
Na početku i na kraju zahvalnost.
Još jedno jutro s Mirjanom, čitanje njezino uz čašicu razgovora. Kakogod se osjećali lijepo je dijeliti misli i stihove. Dogovor je da ću ovaj zapis i njezinu pjesmu objaviti. Kultura snova naziv je udruge u kojoj se posljednjih godina Mirjana druži sa drugim sanjarima. Oplemenjuju tako živote jedni drugima pa i slučajnim poput mene suputnicima....
Moje tijelo je vremeplov, poput riječkih ulica. Nešto povezuje ove ulice i mene. Pogled neki što bdije nad nama. Hoću li sresti nekog, biti prepoznat? Četrdesetak godina života sažima se u ovu šetnju Korzom, u ovaj pogled ka obzorju, pregršt sjećanja, smiraj.
Lijepo je živjeti, onako usput.
O ranjivosti koja ponekad naiđe želim pisati. O osjećaju izloženosti. Može se raditi o najobičnijem druženju uz kavu. Okružen ljubaznošću pa ipak tjeskoban. Sklon sam tada vjerovati u neku životinju skrivenu u grudima. Hesse je napisao roman o stepskom vuku koji se razjari za vrijeme jedne večernje posjete Harija Halera (glavnog lika) jednom...
Moja mama je također kao anđeo zaspala. U domu za starije, nakon jutarnje njege, samo je rekla da bi se još malo odmorila.
Ovaj program je jako koristan za tebe ako imaš potrebu biti saslušan/a, podržan/a i ako si otvoren/a razgovarati o svojim sljedećim važnim životnim pitanjima:
Patuljak stanuje u kući od zlata, ali kada iz nje izađe voli presretati ljude i prositi. Oduvijek je tako. Zapravo on bi mogao darivati njih, ali se pretvara da on treba pomoć. Zato, pretvarajući se da šepa na jednu nogu i frfljajući dok prosi on radi ono za što se osjeća pozvan. Prošenje je njegova misija. Rano ostavljen od roditelja...
Nakon jednog ispričanog sna Lucija i ja dogovorili smo da bi bilo zgodno da pokuša napisati priču žene zacementirane u zid koju je sanjala. Uz Lucijin pristanak priču objavljujem:
Usklađivanje oslobađa prostor za čuda. Ali ne usklađivanje zbog straha od kazne i odbacivanja ispunjavanjem očekivanja nadređenih po bilo kojoj osnovi. Usklađivanje je to kroz ono što bih nazvao ljubavna mudrost. Dovoljno je dvoje za to. Premda volim samoću, ponekad se desi susret koji smatram sudbinskim. Tada srce kaže: prepusti se, oslobodi svu...