Pisanje kao lijek

Sjedim, primjećujem ovaj osjećaj, misao, nešto. Proći će. Doći novo nešto. Problem je da se pecamo. Problem je da se želimo riješiti nečega. Ili zadobiti nešto. Bilo što. To nešto teče do novog nečeg. Ako mislimo da možemo upravljati varamo se. Imamo volan u rukama, ali sklisko je. Nizbrdica. Poledica. Nema ničega za što bi se mogli uhvatiti osim...

Jutros meditiram o nuli. Sklon sam ju zaboraviti. Ali to nije samo moj problem. Nula nije samo moje ishodište i ušće. Ekonomija naša npr. zar se ne vrtimo oko te teme? Što ako npr. nestane plina struje, nafte... Ok vraćamo se u vrijeme agrarne revolucije. Navodnjavanje, jednolična hrana - kuhano žito npr. Važno je, čini mi se uvijek iznova moći...

Ako je askeza bila drevna psihologija onda su ljudima koji su se latili ovog posla - generalnog čišćenja kuće vlastitog uma - slijedile godine provedene u pustinjama. Danas je to dakako drukčije. Sve se nekako odvija u duhu turizma. Platiš vikend dva ili tjedan dva i vratiš se iz neke egzotične zemlje s diplomom učitelja. Sve je nekako...

Ponekad u jednom danu, u jednom nepredviđenom razgovoru zatvori se krug od tridesetak i više godina. Sretnu se dvije osobe i poteče razgovor, sjećanja. Životi koji se susreću i razilaze, dva osmijeha, prepoznavanje. Lijepo je da postoji ljubav u ovom varljivom vremenu. Utočište. Dvije rijeke što se sreću prije novog kruženja. Lijepo je iznova...

Prateći zbivanja u sebi ili vani, u navodnoj stvarnosti o kojoj sam informiran, hoću li zadržati to nešto u sebi što su nekoć zvali duša, a u novije vrijeme svijest? Um početnika (o kojem piše jedan zen pisac) čini mi se važan. Ono posebno stanje duha s kojim se budim i traje djelić sekunde, minute ili - ukoliko vježbam -...

Čini mi se da bi se sve samo od sebe riješilo kad bi sjeli i umirili se svi. Baš svi. Barem nekoliko dana. Možda bi i svi nestali? Pa što, ionako ne znamo gdje i što je to u potki straha. Možda tek tada i tamo počinju odnosi o kojima sanjamo. Možda je drukčiji zrak tamo. Ali stabla, za stabla...

E sad, dok sam pisao ovaj tekst - nastavih čitati knjigu Analiza snova u kojoj piše:

Čitanje naglas, kada sam sam, godi mi. Slušam svoj glas i kao da postoji onaj koji čita i onaj koji sluša istovremeno.. Postoji i onaj treći koji, kada čitač stane, promisli što je slušač čuo. Igra se nastavlja, čitačev glas ponovno ispunjava prostor. Slušač sluša. Mislilac u pauzama čitanja osluškuje ono nešto između redaka, tišinu možda? Ako je...

Danas tijekom Zoom terapijskog razgovora u pomoć mi je stigao moj kolega Lavić josipdolski. Dinamika razgovora je, a da Lavić i nije bio toga svjestan, krenula u sasvim drugom smijeru na zadovoljstvo klijenta.To što sam u nastavku razgovora saznao jest da njegova obitelj ima jednu kućnu i jednu slobodnu mačku koja je uglavnom vani no tu i tamo...

Jesen je divno vrijeme za crtati prirodu i njene stanovnike.. Crtala sam ovih dana srne, jer sam neki dan imala neobično iskustvo. Bio je to čisti dokaz butterfly effecta, odnosno toga koliko mi utječemo svjesno i nesvjesno na svijet, htjeli mi to ili ne.

Šutnja poput posta čisti od kaosa,

Volio bih da je i naš um ovako jasan poput sunca što naslućuje svoj dolazak.